O brojevima u turskom jeziku možete naučiti smo kroz lekciju Brojevi u turskom jeziku, a ova lekcija je nastavak toga. Redni brojevi u turskom jeziku su lakši nego u bosanskom ili u većini jezika. Glavni razlog toge je što redni brojevi u turskom sadrže riječ samog broja. Jedino što trebate da uradite da napravite redni broj na turskom jeste da dodate nastavak odnosno završetak (inci/ıncı/uncu/üncü) na riječ broja.

Ovaj četveroslovni nastavak je povezan sa harmonijom samoglasnika, što predstavlja jedno od osnovnih načela turskog jezika. Da se podsjetimo ukratko kako se u ovom slučaju koristi harmonija samoglasnika. Dakle, u zavisnosti od posljednjeg samoglasnika u riječi broja, dodaje se adekvatan nastavak:

e, i ⇒ -inci
a, ı ⇒ -ıncı
ö, ü ⇒ -üncü
o, u ⇒ -uncu

Redni brojevi izgledaju ovako.

1. - bir+inci → birinci
2. - iki+inci → ikiinci
3. - üç+üncü → üçüncü
4. - dört+üncü → dördüncü
5. - beş+inci → beşinci
6. - altı+ıncı → altıncı
7. - yedi+inci → yedinci
8. - sekiz+inci → sekizinci
9. - dokuz+uncu → dokuzuncu
10. - on+uncu → onuncu

Važno je naglasiti da ovi brojevi uvijek poštuju ova pravila, ali imaju nekoliko izuzetaka koji su praktično kao dodatna pravila. Jedno od tih pravila jeste ako broj završava na samoglasnik, a kako znamo da nastavak počinje sa samoglasnikom, u tom slučaju se piše samo jedan samoglasnik. Također, primjenjuje se pravilo promjene suglasnika po zvučnosti, o čemu možete više pročitati u lekciji LEKCIJA ĆE BITI NAPISANA NAKNADNO, a ovdje je to primjenjeno u slučaju rednog broja četiri (dört+üncü → dördüncü) gdje je vokal t prešao u vokal d.

Pravila koja su primjenjena na brojeve do deset, vrijede i za sve ostale brojeve. U nastavku neki dodatni primjeri.

Primjer na rednim brojevima 30. i 40.:

3. - otuz+uncu → otuzuncu
4. - kırk+ıncı → kırkıncı

Primjer na rednim brojevima 100. i 1000.:

100. - yüz+üncü → yüzüncü
1 000. - bin+inci → bininci